XXV letnja aikido
ŠKOLA
![]()
Saša Obradović Shihan 6.dan
Mire Zloh 6.dan

![]()

Ovaj tekst mogao je biti napisan i pre samog seminara, ne bi bila greška i tokom njega, a ispalo je da nekoliko dana nakon završetka jedinstvene julske nedelje 2026. da mu je došlo vreme za, kako se nekada govorilo, stavljanje na papir.
Mire Zloh je bio profesorski vredniji i najavio je svoj deo seminara par dana pred njegovog početka:
“U sklopu priprema za predstojeću 26. Letnju školu Aikikai Srbije, prisećao sam se prošlogodišnjeg seminara kada smo komponente aikido tehnike gledali kao sastojke hrane (http://aiki.rs/dom_mire_pogled_unazad_2026.html), što je kasnije preraslo u posmatranje aikido vežbanja kao šireg kulinarskog iskustva (http://aiki.rs/dom_mire_od_recepata_2026.html).
Ne brinite, obećavam da ove godine neću pričati o hrani!
Umesto toga, fokusiraćemo se na aspekte fizike u aikidou. Često u vežbanju nailazimo na otpore i poteškoće u realizaciji tehnika. Ove godine želim da se posvetimo razumevanju principa mehanike, dinamike i vibracije, kao i njihovoj integraciji u praksu. Posmatrajte ove časove kao štimovanje instrumenta, kako biste bili potpuno spremni kada vas šihan Saša Obradović na glavnim treninzima bude učio kako da odsvirate simfoniju.“
Sinfonija koju je pomenti Šihan i autor ovog pisanja premijerno izveo zajedno sa posvećenom aikido družinom u sedam banjskih aikido dana bile su, uz podsećanje na predhodne, „Sansho 3“, vežbe u paru mačem i štapom Kazuo Čibe senseija.
Prvu za nas, a u stvari drugu Sansho vežbu radili smo daleke 2004. godine prvi put na „2. letnjoj aikido školi u Vrnjačkoj Banji“, najdužu „Sansho 1“ vežbu na istom mestu vežbali smo prvi put 2021. godine. Ove tri vežbe u paru su sejane u različito vreme ali se nadam da će plodove u razumevanju naše veštine davati još dugo vremena.
Možda je suvišno reći da nije postojao nikakav višedecenijski plan da ove vežbe radimo baš u ovakvom rasporedu. Očigledno je kriv nekakav proces sazrevanja nas samih kroz razmevanje ovih čudesnih vežbi tražilo baš ovakav ritam. Oni malobrojni vežbači koji su bili svedoci ovog procesa su ujedno bili i učesnici predhodnih letnjih škola u Banji gde su ove vežbe nekako po pravilu činile veliki deo onih treninga na kojima nismo padali a gde su one uglavnom premijerno rađene. Na sreću ili na nesreću – nema četvrtog dela Sansho-a!
Pomenute vežbe su nastale sredinom 80-tih godina prošlog veka i sensej Čiba ih je u čast svom učitelju Moriheju Uešibi nazvao San-sho (三勝) što u prevodu znači „Tri pobede“. Reči koje je osnivač često koristio: Masakatsu – istinska pobeda, pobeda koja se postiže u skladu sa kosmičkim principima i istinom, Agatsu - pobeda nad samim sobom savladavanjem sopstvenih slabosti, strahova i ega, i Katsuhayabi – trenutna pobeda brzinom svetlosti. Značilo bi onda kada se ovo spoji zajedno: “Prava pobeda je trenutna pobeda nad samim sobom”.
Neobičan ezoterijski naziv dat je vežbama u paru prvo sa dva štapa, kod štapa kojim otkrivamo tokom druge vežbe principe mača u đou i kod prošlonedeljne vežbe gde je mač bio prisutan u rukama nasuprot drugoj osobi sa štapom!
Nemojte da vas zbuni: Sho je pobeda u ovom slučaju, ali i diploma ili početak (kao Sho dan, početni dan ili ShoShin – um početnika). Isto se izgovara u svim pomenutim primerima ali se piše različitim kanđijima.
I na posletku, hvala svima koji su omogućili svojim prisustvom da ova priča bude ispisana na stunjačama univerzalnim i svima razumljivim telesnim jezikom naše veštine. Verujem da ste bar uživali onoliko koliko sam i ja uživao tokom pomenute, pomalo i jubilarne, seminarske aikido nedelje!
Domo arigato gozaimashita.
O nastanku Vrnjačke Banje nema pisanih dokumenata, niti je moguće kontinuirano pratiti tok njenog razvoja. Na osnovu pronađenog arheološkog materijala može se sa sigurnošću tvrditi da su vrnjačke mineralne vode korišćene još u antičkom periodu.
Iako sistematska istraživanja u tom pravcu nisu vršena, izvesna otkrića pružila su nepobitne dokaze da su Rimljani koristili lekovite vrnjačke vode mnogo pre učesnika našeg aikido seminara...