Mijako Fujitani - intevju

Mijako Fujitani

 

aikido Today Magazine
#67; Vol. 14, No.1; Januar / Februar 2000.
Cody Lewallen

Cody: Sensei, kako ste počeli da trenirate aikido?

Fujitani Shihan: U mladosti sam živela u Kobe City-ju. Svaki dan, stvarno svaki dan, bila sam žrtva nekog od onih prljavih staraca u vozovima, znate, onih koji žele da dodiruju žene. Pohađala sam mnogo časova u to vreme, uključujući i klasični balet, i kasno sam se vraćala kući. Ali, čak i po danu, kad bih ušla u voz, i tu bi se našao neko od tih staraca! Muškarci su me pratiti sve vreme. Istinu vam govorim! Bila sam jako uplašena tih godina. I onda sam saznala za aikido. Mrzela sam ljude tada. Ali sada sam poput njih! (smešak). Bila sam slabe volje i vrlo nežna, ne bih se mogla izvući od onih momaka.

Cody: Imate li nekakav savet za žene koje studiraju aikido?

Fujitani Shihan: Na početku, kada sam počela da vežbam borilačke veštine, zajednički osećaj koji sam imala je bio da su one samo za muškarce. To me je obeshrabrilo. Našla sam da je najbolje ni ne razmišljati o tome. Muškarci i žene su potpuno različiti, zar ne? Muškarci imaju više mišića i vrlo su jaki. Ali, ako veću snagu koristite, sporije ćete učiti ispravnu tehniku ili ćete je brže zaboravljati.

Kao aikido studenti, posebno ako ste žensko, važno je naučiti kako i kada koristiti mišiće. Važno je da se ne oslanjate na njih. Godinama tokom mojih treninga, tehnika mi je bila grozna. Bilo mi je teško da vežbam sa ljudima koji su bili puno jači od mene. Vežbala sam i vežbala, odbijajući da kažem ili da izgleda da sam slaba. Trudila sam se da iskoristim svu svoju snagu da bi završila tehniku i da bi joj dala snažan izgled. U tom procesu, polomila sam skoru svaku kost u telu, ruke, zglobove, kolena, pa čak i prste.

Na kraju sam morala prekinuti vežbanje na pola godine. Osećala sam se potpuno obeshrabreno. Kada se ljudi bore i koriste svu svoju snagu, oni zaboravljaju da aikido nije tuča. Dakle, oni ne rade aikido. Tući se kroz vežbanje znači zaboraviti dobru tehniku i bacati svoje poštovanje za partnera u smeće. Poštovanje vašeg partnera je ključ za dobru tehniku, ali je vrlo teško to shvatiti. Ljudi koji misle da treba raditi aikido koristeći svu svoju energiju i da trebaju biti jaki bi trebalo da tu svoju energiju iskoriste na trčanje ili na vežbanje u teretani.

Učenje da se brine za svog partnera je od velike važnosti. Zato ja u svom dođou učim da svi moraju biti ukemi (uke tj. onaj nad kim se izvodi tehnika, suprotno od torija p.prev.), čak i glavni instruktor. U nekim dođoima, učitelj ne čini ukemi nikada. On samo stoji tamo i demonstrira snagu svog "ucenja". On je nešto poput putnika na zadnjem sedištu automobila. Zapravo, potpuno je beskorisan - bilo bi bolje da nije ni prisutan na treningu.

Naravno, ako je instruktor u starijim godinama, razumljivo je da ne želi da ga bacaju okolo. Ali vi možete da vidite instruktore koji su u svojim 20-tim godinama i šetaju na treningu. To jednostavno nije dobro.

Videla sam na internetu aikido instruktora koji je toliko debeo, da bi se ubio kada bi pao! Ja ne kažem da su svi instruktori koji su deblji nekvalifikovani, ali ako ne možete biti uke i pokazati brigu za svog partnera na primer, nešto je onda tu pogrešno.

Ne mislim da sam najjača žena na planeti, ali sam vešta. Pokušaću nastaviti vežbanje i učenje dok ne umrem. Ja uvek želim razmišljati o napretku. Svi misle da je Stiv (Stiven Sigal) tako moćan, jer je on toliko visok. To nije baš tačno. On je takođe vrlo vešt. O-Sensei je bio vrlo nizak. Možete li zamisliti kako bi on izvodio tehnike da je bio visok kao Stiv? Postoje slučajevi kad niski ljudi ne mogu izvesti neku od Stivovih tehnike. Dakle, ja ću to učiniti na drugačiji način. Uostalom, ljudi mi ne bi mi plaćali članarinu samo zato što je Stiv moj bivši suprug! (Smeh)

Cody: Kako je Sigal Sensei postao instruktor u Japanu.

Fujitani Shihan: Oh, to je bila velika stvar. On je bio prvi stranac vođa dođoa u Japanu. To je bila velika vest. Došle su TV i novinari, i to ne samo male stanice. Nakon toga, dobili smo toliko učenika da nismo znali šta ćemo sa njima.

Cody: da li je Seagal Sensei tada bio Omoto sledbenik?

Fujitani Shihan: Stiv je rekao kako želi da obavi Omoto ceremoniju otvaranja Tenšin Dođoa. Moja porodica nije sledbenik Omotoa. Mi smo se dobro upoznali o Omotou preko “prijatelja od prijatelja” - amerikanaca koji su živeli u Japanu. Nakon što je pristupio Omoteu, dobili smo ime “Tenšin” od prvog čoveka Omotoa u to vreme. Dobili smo i “Tenšin” kaligrafiju, koja stoji na prednjem delu dođoa pored O-Senseijeve slike.

Sećam se da sam Stiva pitala da li je u redu za njega i njegovu porodicu da promeni svoju veru, a on je rekao: “To nije problem.” Pitala sam ga opet, jer sam mislila da je velika stvar promeniti religiju, i on je opet rekao: “Nema problema, ne brinite.” Rekao je da je čitao knjigu u Americi o Omotou i da on u to veruje.

Cody: Kakva je situacija bila u dojou nakon sto je Sigal otisao?

Fujitani Shihan: Pa, jedan od uchideshi-ja je preuzeo vođenje treninga.

Međutim, bila sam primorana da ga izbacim jer nije bio iskren i pravio je probleme. Imao je običaj da laže druge učenike kako bi ih naveo da prestanu da me vole. Morala sam da obučim novog uchideshi-ja. Izabrala sam osobu koja je bila nosilac nižeg ranga i mnogo mlađu od većine starijih učenika ali sam primetila da poseduje veliku želju za učenjem. Znala sam da će uspeti.

Cody: Šta se zatim desilo nakon što je on otišao?

Fujitani Shihan: Pa, on je odlazio vrlo postupno. Otišao je u Ameriku i otvorio svoj dođo. I kao što znate, posvetio se filmu. Nakon što je otišao - više ga nije bilo. Morala sam početi sve iznova. Bilo je jako teško... Dešavalo bi se da se na treningu pojavi samo jedna osoba. Pored svega vezanog za dođo, morala sam podizati svoju decu. Ponekad sam samo mogla priuštiti sebi jeftin smeđi pirinač za večeru.

Cody: Pričajte mi o Seagal Seneseiju, gde ste ga upoznali?

Fujitani Shihan: Upoznali smo se na LA aerodromu. To je bio u julu 1974, kada se održavao aikido seminar. Velika grupa aikido studenata je čekala na aerodromu (Koichi) Tohei Senseia koji je trebao da stigne iz Japana. Kad sam ga upoznala Stiv je imao dugu kosu, bio je jako visok i mršav. (smeh) Mrzim taj tip muškaraca, mršavi sa dugom kosom. Bila sam uplašena: izgledao je kao japanski duh! Imao je na sebi jednu od onih Havajskih košulje. Nešto kasnije, kada smo se bolje upoznali, primetila sam da ima vrlo lepe oči, pričao je lepo i prijatno.

Rekao je da se sprema za put u Japan. Primio je neki novac od osiguravajućeg društva zbog povrede kolena dobijene na treningu karatea. Nakon seminara, posetila sam aikido dođo gde je on studirao. Gledala sam ga na ispitu za shodan. (Bila sam nidan u to vreme) Tohei Sensei je držao ispit.

Cody: Šta vas je održalo?

Fujitani Shihan: Mislim da je ono što mi je pomoglo u tim teškim vremenima bila ljubav moje dece. Još jedan razlog mog uspeha su moji studenti. Da nisam imala tako dobre, lojalne učenike, bilo bi nemoguće da se nađem ovde gde sam sada.

 

Cody: Možemo li popričati o vašoj knjizi malo? Šta možemo očekivati da ćemo pronaći unutar nje?

Fujitani Shihan: Unutra leži moje aikido iskustvo, nešto je u obliku eseja, a nešto u obliku pesama.

Cody: Iskustvo?

Fujitani Shihan: Na primer, sastanak sa Stivom, naš razvod, kako smo izgubili bebu, podizanje naše dvoje dece, o njihovim karijerama i filmskom debiju, i neke osnovne, važne tačke vezane za aikido.

Cody: Ja se definitivno veselim vašoj knjizi. Ima još jedna stvar, htela bih vas pitati o kiju.

Fujitani Shihan: Ako koristite svu snagu i sve radite maksimalnom energijom o čemu sam govorila ranije, nećete razumeti ki. Da bi se razumeli ki, morate ga prvo osetiti.

Cody: Osetiti šta?

Fujitani Shihan: Sve. Na primer, ako vam se neko nasmeši, morate znati da li to dolazi iz njegovog srca. Drugi primer, ako neko dolazi kod vas sa nožem, ne bi se trebali koncentrirati samo na nož. Nećete osetiti brzinu napada. Morate pogledati napadačevo celo telo i osetiti njegovu nameru i ki. Morate teći kao voda. Kao što voda teče nizvodno, ne boriti se protiv nagona.

Ako uvek koristite snagu u svom aikidou, nećete biti sposobni ništa da osetite.

Na ulici ste i neko u prolazu svom silinom naleti ramenom na vas. Ako mislite da ste jaki, i vi ćete u njega udariti svom snagom i pobediće jači. Međutim, i vi i on ćete dobiti upalu ramena!"

Protecite kao potok, stopite se kao da gurate otvorena vrata. To je zapravo “tenkan“. Ne borite se protiv partnerovog kia. Osetite ga.

Fujitani Shihan (7.dan) je instruktor u "Aikido Tenšin dojo-u” u Osaki, Japan. Podučava aikido već 40 godina.

 

aikido Today Magazine
PO Box 1060
Claremont, CA 91711-1060
(phone) 909-624-7770
(orders) 800-445-AIKI
(fax)909-398-1840
http://www.aiki.com/