Kad se susretnemo sa nečim-nekim, nepoznatim obično odmerimo trodimenzionalni prostor koji taj objekat-subjekat zauzima. Odmah po tom ocenjujemo kvalitetnost zauzetog prostora. Sve ovo radimo upoređujući predmet interesovanja sa nama poznatim vrednostima.
Borilačkih veština, borilačkih sportova, sportova i ostalih egzibicija i vratolomija, zaista ima mnogo. Ako imamo sreće, susrešćemo se sa veštinom i ocenjivaćemo druge veštine i ostale egzibicije sa onom koju praktikujemo. I to radimo sve dok nam postane nebitno kakve su druge, bolje ili gore, brže, eksplozivnije, pokretnije, snažnije...Tada shvatimo da su sličnije nego što smo mogli pretpostaviti.
Veštinu koju praktikujem je meni, skoro pa nemoguće jasno definisati. Praktikovanje je jedan od načina da je iskusim fizički, ali i sam razgovor o veštini je jedan od načina da je izrazim, prikažem i dočaram, kako onome sa kojim razgovaram tako i meni samom. Uzmimo na primer tatami. Ako tatami doživimo obrazac našeg svakodnevnog života, to će nam dosta reći o onome ko se nalazi na tatamiju. Dešavalo mi se da sam na trening dolazio premoren i iscrpljen od fizičkog napora, a da se posle odrađenih par tehnika osećao fizički odmornije, a psihički potpuno rasterećen. Jednostavno tako. Dođeš premoren i umoriš se još više, preko granice izdržljivosti i taj napor preraste u neverovatan opuštajući osećaj. Da li sam bio umorniji posle treninga? Da, jesam, ali me nije zamaralo da budem umoran. Neverovatan osećaj svrsishodnosti me je natapao i ispoljavao se kroz osmeh "od uva do uva". Snaga koju sam crpeo je dolazila iznutra, nevezana za fizičke pokrete, nevezana za silu koja je dolazila spolja, nevezano za to da li sam bio uke ili tori. U nekim trenutcima nisam ni znao ko je, u datom trenutku, uke a ko tori. Kao da se jedno sa drugim prožima, nije trebalo nikoga pobediti već se samo prepustiti. Da bih nekoga pobedio moram imati protivnika, a u ovoj veštini jedini protivnik sam sebi sam. Jedino sebe treba da pobedim. Ljušturu koju sam napravio oko sebe treba iznutra slomiti kako bih dozvolio pravom, istinskom Ja da izađe.
Poznavati mnogo tehnika (masa) je potrebno kako bismo pojedine tehnike što bolje izveli (definicija). Kod nekih drugih veština, sportova... će se vežbanjem mnogih tehnika usavršiti svega nekoliko ili svega jedna (specijalka), dok ćeš u Aikido-u, vežbajući nekoliko tehnika, jednu tehniku prošiti i razviti visoko i široko i kroz tu jednu ćeš usavršiti još dve koje će te uvesti u dvadeset, kroz koje ćeš nastaviti da usavršavaš one koje misliš da dovoljno poznaješ. I tako u krug u kome svakom novom, do tada nepoznatom tehnikom, se vraćaš na poznatu, koja dobije kvalite koji te vodi ka novoj tehnici... Potrebna je i masa i definicija koje nadograđuju jedna drugu i dopunjuju dajući kvalitet jedna drugoj.
Kroz masu do definicje kako bi dobio još mase... i još definicije... i još mase... i definicije...na tom putu do mesta ili mestu do puta ili mestu puta.
Esej za polaganje za 2. dan
u Požarevcu, maja 2025