aikido kao duhovna hrana

Posle dužeg ustezanja, uzeh i ja da napišem svoj prvi esej.

Koliko god se trudio da baštinim japansku kulturu i tradiciju, kao rođeni balkanac mnogo lakše pišem kritičke tekstove, komentare pa čak i kolumne negoli ovu formu.

Esej kao uslov za izlazak na ispit za viša majstorska zvanja je svakako dobra okolnost, jer na ovaj način se "razdvaja žito od kukolja".

Pisanje eseja kao uslov za napredovanje u borilačkoj vještini po automatizmu isključuje površnost i one koji nisu u stanju razumjeti bušido.

Shodno naslovu teksta, želio bih naglasiti šta za mene znači ova borilačka vještina, kao i sve ostalo što pomenutu vještinu prati.

aikido sa svim svojim karakteristikama predstavlja zvijezdu vodilju, moralni putokaz, mentalnu higijenu koja one koji vježbaju duhovno oplemenjuje i ujedno čini socijalno usmjerenim. Ukoliko napravim retrospektivu na svom dosadašnjem putu kroz aikido svijet i uopšte u mom životu, mnogo je primjera.

Počeo sam da vježbam 1998 godine u turbulentnom posleratnom periodu u BiH.

Pogođen (kao i mnogi) minulim zbivanjima iz tog vremena kao i brojnim nedaćama koje mi je život još u djetinjstvu nametnuo, trebao mi je izlaz iz svega toga.

Napokon, jednoga dana desio se blagoslov!

Nakon časa fizičkog vaspitanja u istoj sali pojavile su se aikidoke predvođene trenerom u tradicionalnoj japanskoj nošnji.

To je bila "ljubav na prvi pogled" koja i danas traje.

Ulazeći u svijet aikidoa dobio sam inspiraciju i elan za mnoge pozitivne stvari.

Lutanja po bilijar klubovima (popularnim u to vrijeme) zamjenio sam učenjem, što mi je pomoglo da lakše upišem srednju školu.

Napustio sam blejanja po školskom dvorištu i počeo da radim honorarno u stolarskoj radionici gdje sam zaradio za svoj prvi kimono.

Vrlo brzo počeo sam sebi postavljati ciljeve i planove kako završiti srednju školu potom studije...što se na kraju (zahvaljujući dobrim dijelom aikidou) i obistinilo.

Svi ti benefiti pojavili su se spontano sami od sebe, jer svakako nisam zbog toga počeo da vježbam, nego sam kao i ostali klinci maštao da postanem neki novi Steaven Seagal.

Relativno brzo kroz nekoliko mjeseci došlo je do preobraženja, prvo u školi koja mi u tom pubertetskom vremenu nije baš išla od ruke kao i smanjenju ostalih nestašluka.

Vježbajući duži period dolazi se u situaciju da ne samo da trenirate nego živite ovu disciplinu.

Ova vještina kao i japanska kultura i tradicija koja prati aikido, predstavlja duhovnu hranu jer vježbanje aikidoa dovodi do eliminacije negativne energije, psihičkog restartovanja, što na duži rok daje pozitivne posledice na samoorganizovanje u sopstvenom životu, jer nas vježbanje dovodi u situaciju da eliminišemo sve psihološke toksine koji blokiraju naše potencijale.

Kao što vjernik utjehu, smiraj i usmjerenje pronalazi u religiji tako i ja (kao anglostik) sebe pronalazim kako u aikidou tako i u bušidou u cjelini.

Tu pronalazim svoj mir. Dođo,odnosno prostor za trening, doživljavam kao svojevrstan hram u koji već pri samom ulasku osjećam spokoj.

Pored redovnih termina za vježbanje, vanredne praktikujem većinom kada osjećam pritisak zbog prirode posla koji radim ali i drugih životnih okolnosti koje zbog stresa iziskuju vraćanje na fabrička podešavanja.

Dostojevski je rekao da se duša liječi vremenom provedenim sa djecom. Posebno zadovoljstvo pruža mi rad sa klincima. Za razliku od škole koja im predstavlja obavezu, na treninge dolaze dobrovoljno. Radost i energija koju oni šire na nas starije je neprocjenjiva.

Na kraju da završim sa šaljivim komentarom mog rođaka (ime mi nije dozvolio da napišem) koji je objavio na facebooku reagujući na objavu lokalnog medija koji je sa mnom napravio reportažu o našem klubu...napisao je:

"Lijepi moj i dobri rođo, u svemu se slažemo, kao Tika i Djoša iz serije porodično blago, oko zajedničke imovine pogledom se dogovorimo... sad vidim i zašto, prihvatio je JAPANSKU KULTURU I TRADICIJU, sa ostatkom familije koja baštini ovdašnju kulturu i tradiciju se ganjem po sudovima".

Svima koji planiraju da se bave aikidoom od srca preporučujem da to i urade, pogotovo osobama u zrelijim godinama koji se dvoume zbog životnog doba u kojem su, a onima koji su već neko kraće vrijeme u treningu da budu strpljivi, rezultati kako na strunjači tako i u životu neće izostati!

Vedran Hodžić, Sho dan
Bijeljina, jun 2021.
(esej za 2. dan ispit u julu 2021.)