Esej za ispit za 3. dan

Nikola Ivanović

 

Nikola Ivanović, 2. dan Hombu

Esej je napisan za San dan polaganje 2014.

Nikada ranije nisam bio izložen direktno ni jednoj borilačkoj veštini, a aikido je prva borilačka veština u tom smislu. Kretanje i duh doneo sam iz pravog takmičarskog sporta, a pravu širinu priuštio mi je aikido i nadogradio sve za šta sam bio sposoban do tada.

Dok sam po prvi put ulazio u aikido dojo, prva misao koja me je obuhvatila bila je vezana za neopisiv osećaj smirenosti. U Dojo-u je vladalo to tada neobjašnjivo prijateljstvo. Po prvi put bio sam okružen atmosferom gde pomoć i opstrukcija imaju totalno drugi smisao. U sportu pomoć je uvek dobro došla, postići ćete gol ili koš, a opstrukcijom postepeno padate. Aikido je to apsolutno invertovao. Pomoć Vam je kao laž, lažno ste uspeli, lažno ste naučili a osećaj koji ste stekli nakon završene tehnike je lažan. Vaš aikido više nije borilačka veština već, pogodićete, sport i estetika za posmatrače.

Opstrukcija je sigurno gruba reč. Kada pomislite da vas neko opstruira, situacija ne treba biti shvaćena kao mržnja nekoga prema vama, već kao opomena da se aikido na treningu ne radi ispred ogledala ili navijača, već ispred nekoga ko vam u borilačkom smislu predočava težinu svega onoga što odlučite da uradite u tom “prijateljskom” ili drugom “neprijateljskom” momentu. Recite sebi da u tom momentu niste uspeli, a zahvalite se ukeu, jer je radio ono što se od njega i očekuje. Odmah budite uke, uradite isto, osetite obe uloge, potom kao tori istu situaciju ispravite i napredujte. Naravno, na treningu učite a na ulici sami birate.

Vaš put bi trebao početi od pomoći, učenje od vašeg instruktora i na seminarima, a stići do opstrukcije jer opstrukcija i u pravom životu je napad koji ugrožava vaš mir. Tada stvarno naučite, jer ipak aikido je borilačka veština a ne asistencija. Za vas je na treningu opstrukcija i opomena i simulacija onoga šta bi moglo biti. Opomenuće vas da morate da razmišljate u drugom pravcu. Čim stanemo u gard ne oslanjamo se na pomoć već na naše stečeno iskustvo kako telesno tako i psihičko, a što vernije simuliramo neprijateljsko okruženje. Svaki put kad stanete u gard shvatite tu situaciju kao izazov da otkrijete još nešto novo, steknete neko novo iskustvo i nađete nova rešenja i odgovore.

Lepota aikidoa jeste u kretanju, ali ako ste samo lepi tokom kretanja to je samo jedno iskustvo a ako ste praktični onda ste stvarno uspeli. Pobedili ste sve konflikte, sve opstrukcije, sve napade, izašli ste uvek kao pobednik i ostaćete pobednik jer su vas iskustva oblikovala i korigovala.

aikido vas konstantno tera da se preispitujete, skoro pa želi da “opstruirate” sebe samog, jer niste vi taj koji napada, vi ste onaj koji čuva mir, ona svesnija strana u konfliktu, strana koja mora biti uvek spremnija da bi se taj mir i održao. Setite se osnove, prvo se sklanjate, uklapate i na kraju smirujete situaciju sa vama kao pobednikom.

Da li znate za aikido? Da li je to što znate borilačka veština? Da li to što znate ima smisla? Da li ste uspeli?

Ako niste, u suprotnom možete i samo plesati, vaše zadovoljstvo i smisao vam niko ne može oduzeti, ali na pogrešnom putu uvek ste sami.

Nikola Ivanović
kandidat za 3.DAN
18. decembar 2014