Takmičenje, saradnja i borilačke vještine

Postoje mnogi razlozi zbog kojih se neko počinje baviti borilačkim vještinama.

Za neke je to potreba da se istaknu, pobjeđuju, budu bolji od drugih, osvajaju medalje i na taj način potvrde sami sebe, u današnjem okruženju prepunom potrebe za isticanjem i pobjedom nad drugima.

Kada se upitamo šta je to potrebno da bi neko pobijedio dolazimo do sasvim jednostavnog odgovora, neko mora da bude poražen. Kod pobjednika se pri tome stvara osjećaj superiornosti, veličine, nadmoći, egoizma i pobjedničke euforije a kod poraženog osjećaj inferiornosti, slabosti, odbacivanja, tuge, straha, a često zavisti i mržnje prema onome koji ih je pobijedio.

Ako slijedimo određene etičke norme a prije svega zlatno i srebrno pravilo etike, zlatno pravilo koje kaže, čini drugima ono što želiš da oni učine tebi ili srebreno pravilo koje kaže, ne čini drugima ono što ne želiš da on učine tebi, dolazimo do zaključka da bavljenje borilačkim vještinama prvenstveno u svrhu pobjede nad drugima iako možda i jeste u sportskom duhu ili duhu tržišne utakmice, nije i u skladu sa određenim pozitivnim moralnim normama i ne vodi pozitivnom razvoju pojedinaca i njihovog karaktera, a što posljedično ima i negativne posljedice po društvo u cjelini.

Ako se osvrnemo malo dublje na problematiku takmičenja, možemo primijetiti da se ono dešava svugdje oko nas i da je prisutno u svim segmentima društva i aktivnostima ljudskih bića, takmičenje uz pitanje, ko ima bolje auto, veću kuću ili stan, više novca, bolje plaćen posao, više diploma, bolji status u društvu i tako dalje. Iako samo po sebi i nije loše biti ili imati i generalno bolje se snalaziti u svemu onome što život sa sobom nosi, za postizanje navedenog nije potrebno pobjeđivati druge.

Pobijediti drugoga, često, kao što je već navedeno, znači kod poraženog pobuditi negativne emocije poput straha, zavisti, ljutnje i mržnje. Živjeti u društvu koje je sastavljeno od pojedinaca koji u sebi nose nabrojene negativne emocije i nije baš prijatno a posebno zato što navedene negativne emocije vode i do negativnih aktivnosti protiv pojedinaca prema kojima su ove emocije usmjerene a onda na taj način stvaraju probleme i društvu u kojem se te osobe nalaze.

Često se ove negativne emocije pojedinaca prenose na sportske stadione, dvorane i razna društvena okupljanja i aktivnosti gdje se ljudi dijele prema pripadnosti timu, naciji, rasi,političkoj partiji, religiji i tako dalje, a onda ti i takvi odmjeravaju snage da bi se dokazali koje to bolji i superiorniji, a ponekad se takvi sukobi vremenom pretvore u ratove i dovode do drugih ozbiljnih negativnih posljedica kako za pojedince tako i za društvo u cjelini.

Ako si postavimo pitanje, da li nam ti sukobi, ratovi i podjele trebaju, razuman odgovor bi bio ne, ne trebaju nam. Svi mi zajedno živimo u ovom ogromnom univerzumu, na jednom malom planetu kojemu smo dali ime Zemlja i dijelimo zajedničku sudbinu te planete. Ratovi, podjele i sukobi nam ne trebaju. Ono što nam treba je međusobna saradnja, razvoj nauke i civilizacije, poštivanje etičkih normi i pozitivnih zakona, međusobno uvažavanje, konstantno usavršavanje i pozitivan razvoj pojedinaca i društva u cjelini kako bi se zajednički izborili sa svim izazovima i problemima koje nam budućnost donosi, kako na ovom našem za sada jedinom domu, planeti Zemlji, kao i eventualno ako za to budemo dovoljno mudri i sposobni, i planetama koje ćemo naseliti diljem ovog velikog univerzuma koji nas okružuje i čiji smo jedinstveni dio.

Naravno, iz svega gore navedenoga proizlazi pitanje, kako napredovati a da se pri tome ne takmičimo sa drugima? Odgovor na to pitanje je jednostavan, upornim mudrim radom i takmičenjem sa samim sobom. Druge možemo pobjeđivati povremeno, prije ili kasnije počinjemo gubiti. Kada uz uporan i mudar rad pobjeđujemo sami sebe dolazimo do toga da konstantno pobjeđujemo, svaka pobjeda nad samim sobom je put napretka i usavršavanja, ne takmičimo se sa drugima i ne stvaramo negativne emocije kod drugih.

Ako smo u tom samotakmičenju i postali bolji od drugih ka tome nas nije vodio naš ego i želja da pobijedimo druge nego jednostavno želja za napredovanjem, pri tome se sigurno poštuju i već navedene etičke norme zlatnog i srebrenog pravila, a poštovanje istih vodi ka stvaranju pojedinaca sa boljim karakterom u odnosu prema drugima, samima sebi i radu, a pojedinci sa boljim karakterom stvaraju i bolje društvo.

Ako se sada ponovo vratimo u svijet borilačkih vještina, možemo se pitati, koja to borilačka vještina nudi takvu opciju gdje cilj nije pobijediti druge kroz razne oblike takmičenja, nego uz uporan i mudar rad pobijediti samoga sebe i pri tome konstantno napredovati u svakom pogledu, karakterno, psihički i fizički?

Odgovor na gore navedeno pitanje je aikido. Aikido je borilačka vještina koja nam kroz odgovarajući oblik treninga koji je usmjeren ne samo na razvoj fizičkih potencijala nego i karaktera i naše psihe kroz takmičenje sa samim sobom nudi konstantno usavršavanje svih segmenata naše ličnosti.

Trening aikidoa je usmjeren prije svega na razvoj karaktera i psihe polaznika treninga a onda naravno i na kvalitetne tehnike samoodbrane koje su zasnovane na principu nenasilja gdje se uz upotrebu poluga na zglobove, spuštanja i bacanja napadač natjera na saradnju a da se pri tome ne ozljedi. Naravno, psihofizička aktivnost u toku treninga poboljšava zdravlje, samopouzdanje, kondiciju, snagu, koordinaciju pokreta, tjelesnu i psihičku stabilnost, fleksibilnost i harmoniju.

Tehnike aikidoa koje se uče na treninzima su izuzetno atraktivne i efikasne, a pri njihovoj izvedbi se koristi snaga napadača i vrlo malo snage i energije onoga koji se brani, stoga su te tehnike pogodne i za one koji su fizički slabiji. S obzirom da cilj onoga koji primjenjuje aikido tehniku nije da porazi napadača jer se on ne takmiči sa njim, nego da se kroz kontrolu nad napadačem putem poluga na zglobove i bezbjednog spuštanja ili bacanja pomenuti natjera na saradnju, može se reći da su tehnike aikidoa u skladu sa etičkim i pravnim normama.

Ako napadača prilikom samoodbrane udarimo vjerovatno ćemo ga ozlijediti ali ako nad njim primijenimo polugu na zglobove uz bezbjedno spuštanje ili bacanje istog nećemo ozlijediti , natjerati ćemo ga na saradnju i uspješno odbraniti sebe i druge a da pri tome kod napadača ne izazovemo negativne emocije, želju za osvetom ili prouzrokujemo negativne zakonske posljedice kroz prekoračenje nužne odbrane.

Aikido je jedinstvena i efikasna borilačka vještina koja je pogodna za treniranje za polaznike svih starosnih uzrasta, oba spola, razine fizičke snage i kondicije.

Ukoliko ste zainteresovani za proučavanje i treniranje aikidoa, voljeli biste da naučite kvalitetne tehnike samoodbrane, poboljšate svoje psihofizičke sposobnosti i vještine, interesuje Vas etičan, filozofski i naučni pristup borilačkim vještinama, imate želju da konstantno napredujete uz uporan i redovit dolazak na treninge aikidoa, dobro ste došli u aikido škole koje djeluju u sastavu aikido klubova i dojoa Udruženja  Aikikai Srbije  i  Udruženja Aikikai u BiH .

Više informacija o radu Aikikai Srbije i Udruženja Aikikai u BiH možete pronaći i na web stranicama:

www.aiki.rs i www.aikido.com.ba.

Vrijeme je za usavršavanje, mi vas čekamo. Nazovite nas, pišite nam ili nas posjetite.

 

Autor teksta: David Kulišić

Osnivač Udruženja Aikikai u BiH