Aikido nije umetnost pobede nad protivnikom, već pobede nad neprijateljstvom. Njegova otvorena forma dozvoljava upotrebu svih sredstava, ali sa jednim ciljem: promeniti destruktivnu nameru, a ne uništiti osobu po svaku cenu.
U borilačkim sportovima često se glorifikuje snaga, pobeda i dominacija. Međutim, aikido je drugačiji. Njegova suština je upravljanje sukobima tako da se destruktivna namera protivnika transformiše. Ova filozofija se često pogrešno tumači kao pasivnost ili neefikasnost, dok je zapravo reč o funkcionalnoj i realističnoj strategiji.
Aikido na majstorskom nivou nema formu. Na početku učimo fiksne tehnike, ali s vremenom postajemo fleksibilniji. Tada shvatamo da su sva sredstva dozvoljena, uključujući udarce (atemi waza), bacanja (nage waza), poluge na zglobovima (kansetsu waza) kao i korišćenje raznih oružja i rekvizita. Ali, njihova upotreba nikada nije cilj sama po sebi!
Cilj je zaštita sebe, svojih bližnjih i, ako je moguće, protivnika. Ako je potrebno, nivo sile može biti destruktivan, ali to je krajnja, a ne obavezujuća opcija.
U popularnoj psihologiji često se govori o kritikovanju ponašanja, a ne osobe. To objašnjava zašto nema takmičenja u aikidou.
Takmičenje u aikidou nema smisla jer bi značilo pobedu nad osobom. Prava pobeda je ona nad neprijateljstvom koje ta osoba ima.
Harmonizacija u aikidou nije „trip o ljubavi i altruizmu“. To je sposobnost da se kroz fleksibilan pristup i korišćenje osmišljenog vođenja upravlja procesom tako da se konflikt razreši sa što manje štete za sve strane (a moguće je i na obostranu korist).
Upravljanje sukobima koristeći aikido zahteva jasno sagledavanje situacije (šta se stvarno dešava), jasan cilj (zaštita i neutralizacija pretnje), izbor optimalnih pristupa i najmanje nasilnu, ali odlučnu transformaciju događaja. Na taj način aikido postaje umetnost inteligentne adaptacije, bez forme, jer svaka tehnika proizilazi iz dinamičke sfere.
Da rezimiram, aikido nas uči da prava moć nije u destrukciji. To je sposobnost da se promeni tok sukoba i namera protivnika. Primena sile, ako je potrebna, uvek je u službi zaštite i transformacije, a ne uništenja. U tome je istinska pobeda aikidoa: pobeda nad neprijateljstvom, a ne nad neprijateljem.