Tehnika
Svaki je susret sa tehnikom neponovljiv. Specifičan na svoj način. A ukoliko se uke i tori u skladu stope, ona postaje kami-waza. Božanstvena tehnika. Zar to onda ne bi trebao biti aikido u cjelini? Ne uči li nas kaisov nauk da bi svakog od nas u srži trebala mijenjati njegova disciplina? Učiniti boljim. Potpunijim i plemenitijim. Prakticiranje na tatamiju je teško. Ponekad vježbači nisu raspoloženi za keiko. Nekada im se ne dopadaju ni osobe s kojima prakticiraju. Neki su grubi. Drugi su mlitavi. Iskušenja su to s kojima se svako suočava dva do tri puta sedmično. Jer za svaku vježbu treba vrijeme. A kada se do nečega stiže teškim radom, vrijednost mu je i velika.
Iz tog razloga, u jednom dođou, jedan aikidoka hakamu nikada nije skidao. Događa se da majstori na predavanju ne navlače taj odjevni predmet. Ponekad im je mrsko obući ju. Zato je on jednom prilikom rekao prijateljima: „Borio sam se za nju. Sada ju neću ostaviti.“
Tako je i sa tehnikom. Konstantnim ponavljanjem postaje svojstvena onome koji je praktikuje. Ne treba ju napuštati. Svaki će put biti ljepša. U aikidu ne postoji samo jedan način izvođenje nekog poteza. Postoje najmanje dva. Disciplina je to sa stotinama različitih metoda i kombinacija.”[1] Podijeljene su u tri cjeline: Nage – bacanja, Osae – držanja i kontrole i Kokyu-ho – disanja.
Međutim, tijekom časa majstor podučava da se koriste različiti oblici, aikido položaji i stilovi. Škole su različite. Osnivači svakog pravca učili su sa Moriheijem Ueshibom u različitim fazama njegovog razvoja.”[2] Zato nema pogrešnog ili nepravilnog u umijeću mira. Postoji lijepo i još ljepše. Aikikai tehnike su lakše za stopala, za razliku od Yoshinkana koji se sastoji u tome da su stopala priljubljena za podlogu. ”[3]
Neko ko počinje baviti se do-om, ne bi se trebao ovim opterećivati. Dobar učitelj je onaj koji varijacije na neku tehniku kao na pladnju nudi deshijima. Oni će da biraju onu koja najviše prija njihovoj prirodi. Premda ih sve trebaju znati. Nikada se ne zna kada će koja svrsi poslužiti.
Da li bi trebalo kritikovati nečiji način rada? Ili njegovu taktiku? Nismo svjesni koliko je neko u to uložio truda. Koliko bi učenik sa nižim stepenom smio ispravljati u vježbi onog sa višim? Nije u duhu naše discipline. Vid je to sazrijevanja. Zar omalovažavanje nečijeg razvoja ne umanjuje progres onog koji to radi? Bolje se usmjeriti napredovanju. Tehnika će sama procvjetati.
O-Sensei je podučavao teške tehnike u ranim fazama. Učenici su mu učili aiki-jutsu. Kasnije je omekšao. Postao i kružniji. Vještina je postala znana kao aiki-budo. U konačnici, bio je aikido.”[4]
Zato ne treba ni sjeckati tehniku. Neka teče. Neka osvaja prostor. A onog koji ju izvodi neka vodi kroz sekunde njenog postojanja. Nema realnog i apsurdnog. Stvar je u preciznosti. Čovjekove želje da stvara umjetnost i majstorstvo. Najbolje je učiti od onoga ko je sa tehnikom imao dodira. Ukoliko se dogodi da učenik naučava od onog koji ju ne poznaje, onda keiko postaje zamoran.
Lijepo je doći na predavanje i bivati sam sa instruktorom. Veliki učitelji na takvim susretima otkrivaju tajne. One nijanse koje ne pokazuju kada je veći broj deshija prisutan. Iscrpni su to sati. Sve je na pozornosti učenika i onoga koji podučava. Nema prostora za bespotrebnu priču ili odmaranje.
No, ne znači da je onaj što skladno izvodi tehniku, nužno i dobar čovjek. Stotine ih se klanja bogu, a po onome što rade, njihovim postupcima svjedočimo da nisu dobri ljudi. Ne znači ni da je intelektualac. Vježba je lična stvar. Ništa ne garantuje. Osim da aikidoku učini što boljom osobom. Koliko uspije bit će to hajr ili kako to mi u Bosni volimo kazati: Muci u inat.
Pomagati onome ko ne zna izvesti zadati obrazac, nije isto što i tutoriti. Ne bi to trebalo biti nametanje stava. Ili tumačenje isključivo na jedan način. Uskraćivanje svih onih ljepota i specifičnosti, držati se nekog uskog mišljenja, pa ostati sakat za nova istraživanja. To nikome nije dobrodošlo.
Bitno je vježbati. Cijeniti nečije izdvojeno vrijeme za unapređenje svih nas. Misliti na sebe i partnera. Težiti skladu. Miru uma. Jer tehnika ne znači takmičenje. Otkrivanje je to mogućnosti unutar samog čovjeka. Potencijala i dubine samog sebe.
januar 2024.
____________________________
1 Blackbeltwiki.com, aikido Techniques (Beginner & Advanced) (preuzeto: 12.1.2024)
2 aikido-health.com, Learn How to Use aikido Forms, Postures and Styles to Fast-Track Your Skills (preuzeto: 12.1.2024)
3 Blackbeltwiki.com, aikido Techniques (Beginner & Advanced) (preuzeto: 12.1.2024)
4 aikido-health.com, Learn How to Use aikido Forms, Postures and Styles to Fast-Track Your Skills! (preuzeto: 12.1.2024)