Učenje na greškama

Morihej Uešiba

 

Glavne komponente Aiki Keiko treninga su vežbe Ki-forme i Princip Tanrena (Tanrenho).

Najekstremniji tip Ki-forme treninga je pravi duel na život ili smrt. Budo je prvobitno bio lišen takmičenja koja su uobičajena za većinu sportova. To je zato što u Budou takmičenje uvek uključuje rizik od ozbiljne povrede ili smrti. Štaviše, velika je greška tražiti nadmetanja, jer je nanošenje smrtonosne povrede bilo kome najveći zločin koji čovek može da počini.

Od davnina u Japanu, vodeći princip Budoa je bio izbegavanje povreda ili oduzimanje života protivniku. Pravi Budo je Put Velike Harmonije i pročišćenja tela i duše (Misogi). Drugim rečima, Budo se rukovodi principom da, da bi čovek praktikovao poredak neba na zemlji, prvo je neophodno da ispravi sebe i prikloni se Deset hiljada stvari. Iz tog razloga sam posebno tužan zbog učenja onih koji malo znaju o pravom Budou o kome govorim i koji su umesto toga pali u militarističke forme borilačkih veština koje su se kasnije razvile u istoriji naše zemlje.

Čini se da mnogi ljudi imaju utisak da nikada nisam izgubio niti naišao na neuspeh. To nije tačno: ja sam, zapravo, imao mnogo neuspeha u svojoj prošlosti, od kojih je većina bila uzrokovana mojom slabošću.

Jednom prilikom sam otputovao u prefekturu Kanagava da demonstriram Aiki zajedno sa treningom u lokalnoj policijskoj upravi. Tamo me je dočekao moj partner koji se pokazao kao visoki instruktor džudoa. U jednom trenutku tokom demonstracije, kada sam pokušavao da objasnim određenu tačku, moj partner se opirao i ja sam mu tada povredio zglob.


Kao rezultat ovog iskustva, međutim, dobio sam važnu duhovnu lekciju o tome da se ne ponašam suprotno Putu i ​​da uvek održavam ljubav prema svom partneru. Posle toga sam odlučio da potpuno zauzmem stav prave dobronamerne ljubavi.

Još jedan neuspeh u mojoj prošlosti dogodio se tokom posete malom ribarskom selu dok sam putovao po kraju. Tamo sam naišao na snažnog sumo rvača amatera koji je bio visok dobrih 6 stopa (preko 1,8 m prim. prev.) i težak preko 200 funti (oko 90kg prim. prev.). Brzo me je izazvao na borbu i ja sam prihvatio. Nisam bio poražen, ali nisam mogao da ga zgrabim zbog znoja koji je činio njegovo telo izuzetno klizavim. Vremenom smo oboje počeli da se zamaramo i u tom trenutku sam tada otkrio misteriozni način kontrolisanja nekoga vrhom jednog prsta tako što sam manipulisao njegovim kijem. Na ovaj način je rođen Aiki princip Tanren treninga.

Osvrćući se na prošlost na ovaj način, primetićete da sam doživeo mnogo neuspeha. Pa ipak, sa svakim neuspehom dolazila je nova lekcija ili tehnika, čiji je kumulativni rezultat bio završetak Puta Aikija. Postoje, pored ovih priča, brojne druge o situacijama života ili smrti u kojima su me ljudi napali drvenim mačevima ili, u nekim slučajevima, oštrim sečivima.

Kroz ova različita iskustva uspeo sam da uđem u trening Puta Shugio (strogi fizički trening prim. ured.) koji nastavljam da praktikujem i danas.

 

tekst je prvobitno objavljen
u "Aikido" br.25 No 4, 1988.
reprintovan u
"USAF Eastern Region Newsletter" 1989.

prevod sa engleskog:
Katarina Obradović