Nova dekada
Pun mjesec u 2020. je stigao u originalnom stilu. Prvi pun mjesec na početku dekade ima naziv "Vuk mjesec" i baš noćas se podudara sa lunarnim pomračenjem. Zemlja se u potpunosti popreči i zakloni zrake Sunca da dopru do Mjeseca — lunarno pomračenje.
Pred trening, samo Mjesec i ja ispred sale, lunarni događaj.
Nova energija cirkuliše i otvara jasan put da prevaziđemo sve one stvari koje nismo u potpunosti osjećali do sada ili za njih bili spremni. Obasjava onu istinu koju moramo da shvatimo kako bi uspješno nastavili dalje.
I tako sam, čekajući prvi aikido trening u ovoj godini, na petak veče, uslikao ovu pojavu. Da li dovoljno upijam tu decenijsku energiju koja se baš noćas drugačije emituje? — ne znam, ali razmišljam… ravno je cijela decenija od kada sam prvi put ugledao aikido. Tada sam odmah znao da je aikido za mene.
Sada, u novu deceniju ulazim sa novim zvanjem — 1.Dan Aikikai. To ovaj decenijski trening čini da bude poseban — moj prvi trening u hakami, pun mjesec i lunarno pomračenje. Pitam se… Šta dalje? Kuda vode novi putevi?
. . .
Foto sa decenijskog treninga - moji parametri sa Polara, a foto kvantifikuje uživanje svih nas.
Pobjednici se prave od krvi, znoja i podataka. — Polar
Za svako novo učeničko zvanje sam uvijek postavljao ambiciozne ciljeve, neke na unapređenju vještine, a druge na povećanju kondicione forme, uvijek obarajući personalne rezultate u odnosu na prošli put — dobro se snalazim u individualnim podvizima i ne pratim obrasce bilo kakve grupe.
Za 1.Dan sam imao jednostavan i najambiciozniji cilj do sada — da uvijek budem kondiciono spreman kao da je polaganje svaki dan. To će stvoriti bitne preduslove za brži i bolji napredak u tehničkom dijelu. Potrebno mi je bilo pola godine da ovo sprovedem i postavim novi personalni rezultat. Uvijek dajem sve od sebe kako bih u slučaju da ne uspijem mogao to i da prihvatim.
. . .
Sve svoje treninge sam mjerio uglavnom uz pomoć Polar pametnog sata i grudne trake. Uvijek sam analizirao metriku i izučavao određene zakonitosti svog organizma. Fitnes podaci su zaista neprocjenjivi. Naučio sam o svom kardio sistemu, obrascima oporavka, kvalitetu sna i uticaju pravilne ishrane. Naučio sam da bolje osluškujem svoje tijelo — kada da treniram intenzivnije, a kada da dopustim da odmaranje napravi svoje čudo.
Prekoračenje forme. Obrnuh ga kao igricu.
Da idete dalje, morate da održavate ritam. Ovo je važna stvar za dugoročne projekte. Jednom kada uspostavite tempo, ostalo će da prati. — Haruki Murakami
Smjenjivale su se sve fitnes faze — nazadovanje, održavanje, progres i prekoračenje forme, iz nedjelje u nedjelju, a moje sveukupno stanje spremnosti se nevjerovatno popravljalo — dosta znoja i uvijek analiza podataka. Sve je guralo jedno drugo kroz male nedjeljne izazove.
Dobar noćni oporavak.
Svako jutro sam radio ortostatičke testove, a kasnije prešao na režim noćnog oporavka. Pratio sam oporavak kardio sistema kroz razne parametre parasimpatičkog nervnog sistema i dužine dubokog sna — jako bitno kada se trenira u noćnim satima i to svaki dan.
Parametri oporavka organizma od prošlih treninga su bitno uticali na izbor i intenzitet treninga narednog dana kako bi se prilagodio stanju mog bića. Sve je stroga disciplina i volja, prožeto sa zanimljivim izučavanjem sopstvene metrike - ono ja, kvantifikovan. Totalno super.
Prvog jula gabeljam sa 97kg, da bih na kraju godine, 31.decembra, letio sa 80kg. U ljetnjim mjesecima sam se uglavnom zanosio triatlon disciplinama — trčanje, biciklizam i plivanje. Ujutro sam radio trening u jednoj disciplini, a popodne u drugoj. Valjda me privlačio taj individualni aspekat sve tri discipline. Naučio sam da trčim i da mijenjam gumu na biciklo.
Kasnije, od početka aikido sezone u septembru pa do kraja godine, skupio sam ukupno 194 sati aikido i kondicionih treninga. To je u prosjeku svaki dan po 1:40 sat treninga. Baš dobro. Sve zajedno je punih 6 mjeseci čelične volje i istrajavanja. Nakon polaganja za 1.Dan, ostala je zdrava navika redovnih fizičkih aktivnosti i duboko utemeljen stav da je svaki trening novo polaganje.
Na kraju, prošao sam kroz cilj i uspio sam u još jednom podvigu.
. . .
Polagao sam na 19. zimskom seminaru Aikikai Srbije. Ovo je već drugi put da učestvujem na zimskom seminaru. Demonstracije su sadržajne i svi učesnici rade, u parovima ili grupama, što je baš dobro.
Zaista nisam očekivao da ću iznenada da poletim.
Aikikai Srbije je organizacija koja zaista baštini japansku kulturu i aikido filozofiju na moderan način, pri tome uvažavajući i sve tradicionalno. To me baš privuklo. Sistem vrijednosti je dobro utemeljen i propagiran na lijep način.
Uvažava se progres kandidata kroz vrijeme, rad na seminarima, različitost izvođenja tehnika — sve je upraćeno fenomenalnom energijom, simpatičnim komentarima majstora, kroz međusobno poštovanje i osmijeh.
Ovdje polaganje za zvanje nije samo čin polaganja u datoj instanci vremena. Svakako se mora proći kroz tu tačku. Mnogo je bitnije ono prije i poslije polaganja— ne ostaje se samo na priči, napredak je prisutan kroz svako naredno zvanje, kontinuirani progres polagača, svako za sebe radi, svako svoj aikido — uspostavljena je jedna integralna škola.
Upoznao sam nove fine ljude i ponovo se susreo sa drugačijim aikido stilom — mislim da ovdje mogu da pripadam, da se uklopim i da mogu da učim.
. . .
Moj učitelj u sredini, partner u uvježbavanju desno i ja lijevo
Zeko, na istom putu, ali od danas putuje drugačije. Neka ove slike ostanu uspomena na ovaj dan. — Denis Reković, 4.Dan Aikikai, moj učitelj aikido vještine
Posebno sam zahvalan učitelju i partneru, koji su dali svoj nesebičan doprinos mom podvigu ka 1. Danu. Vule mi je u svojim šezdesetim godinama života asistirao kao munja na svim dodatnim treninzima. Munja.⚡⚡⚡
Dobar aikido, odnos učitelj i učenik, kao i moja svojeglavost, prevazilaze sve organizacije i klubove. Ukazali su se svi putevi, a zadovoljstvo mi je još veće što se moj učitelj našao na svim putevima samo mog aikidoa.
Emocionalna bol je cijena koju osoba mora da plati kako bi postala nezavisna. — Haruki Murakami
Radujem se svakom novom susretu na treninzima i budućim seminarima. Izgleda da sam se emocionalno napunio za narednu dekadu.
. . .
Iskreno hvala prijateljima.
Đorđe Zeković