Meditacija u pokretu
Mnogima se dogodi da vježbaju sa ljudima koji aikido posmatraju kao sport. Nerijetko ćete čuti da su tu kako bi se ispuhali poslije napornog dana. Kako bi kvalitetno iskoristili slobodno vrijeme. Također, ima i onih koji traže "samo malo fizičke aktivnosti". Ako se upustite u polemiku, dobro vam se ne piše. Nervozni su, grubi i ograničenih razmišljanja. Navešće nemali broj primjera kako bi vam dokazali da niste u pravu. Ima i onih koji bi ovu vještinu sveli isključivo na filozofiju. Nerado se bave praktikovanjem. Vrlo kratko se zadrže u aikidu. Treba ih pustiti. Odu i prije nego što su skupili hrabrosti da dođu.
aikido znači usaglašeni put energije. Meditacija u pokretu. Razvio ju je Morihei Ueshiba. Kao sintezu borilačkih studija, filozofije i religijskih uvjerenja. O-Sensei je rekao da u njegovoj vještini nema takmičenja. Da ne bi trebala postojati pravila. Nije namijenjena borbama u ringu. Namjera je bila stvoriti način kontrole nasilja, vraćanja povjerenja i zagovaranje mira. Da se ljudi prestanu sukobljavati.
Svijetu je obznanjena kao budo, a ne bujutsu. Više je na tragu ličnog razvoja nego tehničke primjene. Nenasilna je i nekonkurentna disciplina. Pomaže u razvijanju ravnoteže, fleksibilnosti i samodiscipline. Bavi se mehanikom ljudskog tijela. Posjeduje nemali broj tehnika. Nekoliko hiljada. Zadatak je korištenje vlastite sile napadača protiv njega. Principi energije i pokreta da bi se preusmjerio, neutralizovao i kontrolisao napadač. Na nekom svome najvišem nivou, aikidoka može koristiti vještinu kao samoodbranu. Bez nanošenja ozbiljnih povreda napadaču ili onome koji se brani. Ako se tehnike pravilno izvode, veličina i jačina protivnika nije važna. Neki smatraju da je aikido za učenje najkomplikovanija japanska borilačka vještina.
Metodi praktikovanja se razlikuju od organizacije do organizacije. Nekada i među dojo-ima jednog te istog društva. Podučava se somatski, kako to kaže beogradska antropologinja i majstorica ove vještine Katarina Obradović. Sensei pokazuje tehnike. Deshi-ji ga oponašaju. Čas se održava u međusobnom uvježbavanju. Ne postoji sparingovanje. Aikido se bavi moralnim vrijednostima. Nudi praktičan i uravnotežen način života. Uke inicira napad protiv tori-ja. Potonji ga neutralizuje. Obje strane imaju podjednako značajne uloge. Po nekima, svaka po pedeset posto. U njihovoj usaglašenosti, ogleda se ljepota discipline. No, učenici moraju da praktikuju obje pozicije. Da bi naučili da se odbrane u napadu i bezbjedno da prime odbranu. Snaga i sila se kod napada suptilno preusmjeravaju korištenjem ekstenzije i kružnih pokreta. Pri izvođenju tehnika, kretanje, koncentracija, preciznost i vrijeme su važni. Nema potrebe da se osobe suprostavljaju sili napadača. Stapaju se s napadom. Preuzimaju kontrolu i preusmjeravaju snagu sigurno.
aikido postoji u skoro svakoj borilačkoj vještini. Skup je principa. Sistem podučavanja osnovnih disciplina. Boriti se znači ići dalje od tehnika. Stvarati sopstvene. Da su precizne, efektivne i efikasne, samo onda kada su potrebne. Kad se osoba nađe u nepredvidivoj situaciji, ne prisjeća se svega što je naučila. Vode ju principi. Načela koja su ju osposobila. Da na brzinu reaguje. Da se datoj situaciji prilagodi. Kako će se odbraniti, to je manje važno. Može to biti neutralizacija. No, zna se dogoditi da to bude i neka neprepoznatljiva tehnika. Zato se, osim fizičkih aktivnosti, veliki naglasak stavlja na poštovanje, dobronamjernost, lojalnost i harmoniju koju zagovaraju tradicije bushido-a. Kaiso je mislio, da su svi njegovi učenici uke-ji, dok ih on dovoljno neosposobi da budu tori-ji. Namjera je okončanje konflikta. Što brže moguće, bez nanošenja štete ikome. No, pametnije je izbjeći mogućnost da dođe do bilo kakvog sukoba. Takva pobjeda je najveća.
Zato svakom novom deshi-ju treba praviti prostor za samoekspanziju. Tehniku mora stotinu puta ponoviti. Da bi se iz nje nešto naučilo. Da bi imala neku svrhu. I tako cijeli život. Decenije će biti potrebne dok se dobije efikasnost koja bi se mogla adekvatno primijeniti. Zbog toga na prvom susretu ne bi trebalo polaznike učiti njihovom sopstvenom neznanju. Njihova mana je uglavnom ta što im je početni naum da nauče kako da se biju. Ne i da se bave proučavanjem aikida. Ukoliko pak budu istrajni spoznaće slast i ljepotu ove vještine. Da je to uvijek trag u beskraju.
Edvin Kanka Ćudić
oktobar 2022.
Sarajevo