aikido nas čini boljim

Nikada na našim prostorima nismo poštovali mirotvorce. Sva nam je historija krvava. Uvijek su nam bili draži ratnici. Zašto je to tako, možda nam najbolje ilustruje priča, kada su jednom prilikom pitali najvećeg sina naših naroda iz kojeg razloga uvijek u svečanim prilikama nosi vojnu odjeću. Tito im je odgovorio da je to zato što naš čovjek voli uniformu. Čim na insanu nema takve tkanine, ne vrijedi mnogo u našem društvu. Zato su nam se škole i ulice nazivale po narodnim herojima. Millitarizam je dio naše tradicije. Utkan je i u književnost. Njegujemo ga kroz vaspitanje. Dakako, postoji priča i o mirovnom obrazovanju. No, to je uvijek na nivou civilnog društva. Neformalne edukacije koje, u velikom broju slučajeva, mali broj ljudi zanima.

U koliko naših mjesta postoji ulica zvanih po češkom mirovnom aktivisti Janu Palachu? Potonji se u Pragu zapalio zbog toga što je 1968. pet članica Varšavskog pakta okupiralo Čehoslovačku. Srednjoevropska država se pokušala izvući iz okvira Čelične zavjese. Drugi im to nisu dozvoli. Palach se u znak protesta 16. januara 1969. usred Praga zapalio. Student prava je svojim činom postao simbol savremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu. Mjesec dana kasnije još se jedan student, Jan Zajíc, također, zapalio na istom mjestu. Dva mjeseca iza toga, Evžen Plocek je isto uradio u češkom gradu Jihlava. Osim trenutnog šoka, samozapaljenja nisu imala drugog učinka na političko stanje u zemlji. Te sudbonosne godine kada su se naši junaci živi zapalili, aprila mjeseca na Dalekom istoku, O-sensei je umro. Za one koji ne znaju, to je vrijeme širenja aikida po kugli zemaljskoj, ali i pojave ove vještine u tadašnjoj nam zajedničkoj državi.

Sa aikidom u Jugoslaviji, započela je nova etapa u mirovnom pokretu našeg prostora. Bilo je to vrijeme entuzijazma, požrtvovanja, želje za učenjem, širenjem i napredovanjem. Bila je to borba za nešto drugačije. Za nešto pravednije. Zato aikidoka ispunjava sve kriterije značenja pojma mirotvorstvo. Svaki praktičar ove vještine kroz svoj rad prelazi nadljudske granice. Naravno, onaj koji je svjestan vremena i prostora u kojem djeluje. Koliko neko doprinosi društvu, toliko i sam vrijedi. Iz vježbanja se trebaju izvlačiti pouke. Aikido nije sport, nego način življenja. Zato je odgovornost i veća. Borba traje tokom cijelog života. To je agatsu. Borba sa samim sobom.

Kaiso je bio ratnik. U jednom trenutku je shvatio besmisao svega toga i postao mirovni aktivist. Tome je prilagodio svoj nauk. Zato mu školu nazivaju meditacijom u pokretu, borilačkom vještinom za pacifiste. Podsticao je vraćanje čovjeka prirodi. Htio je biti jedno sa univerzumom. Propovijedao je da se dunjaluk može tehnikom spasiti. Da aikido može pomoći svakom čovjeku. Da bude bolji prijatelj, partner, suprug ili građanin. Da prihvata odgovornost i širi solidarnost među ljudima. Nije to religija. To je duhovno slijeđenje. Kada imate takvo nešto, onda ste osoba koja sama bira kakvo će mu biti umijeće. Kakav je čovjek, takav mu je aikido. Veoma bitno na jugoslavenskim prostorima. Kao narodi, mnogo smo propatili zbog ideologija, teritorija i opsjednutosti historijom. A kada dođete u dojo, toga tamo nema. Tu su tatami, kamiza i oružje. Svi su jednaki. Samo se u znanju razlikuju. Tehnika im evoluira, pa ih čini drugačijim među sobom. Na taj način se udaraju temelji ravnopravnosti i svijet se čini ljepšim. To nije sebičnost, nego posvećenost otkrivanju samog sebe. Ne gleda se na vjeru, rod ili etniju. To su periferije u svijetu ove vještine. Zato nas aikido čini boljim, posebnijim, nježnijim i pribranijim. Da ne težimo razlikama, nego sličnostima među ljudima. Gura nas da reagujemo. Da ne trpimo nepravdu. Uči nas da budemo bolji. Za sebe i društvo, te za vakat u kojem živimo. Možda i među našim aikidokama ima onih kojima dugujemo mnogo toga u razvoju našeg društva. No, dovoljno im nismo dali na značaju. Ništa novo. Umovi nam moraju otići negdje drugo, da bi im se znanje kvalifikovalo. To nije njihov gubitak. Šteta je za cijelu zajednicu.

A da može biti drugačije, pokazuje nam priča sa početka ove hikjaje. Nakon pada komunizma, Jan Palach je u Pragu posmrtno odlikovan bronzanim krstom kojeg su uzidali na mjesto samozapaljenja, pokraj Narodnog muzeja. Trg gdje se nalazi Filozofski fakultet Karlovog umiverziteta nazvan je po njemu. Češki astronom Luboš Kohoutek nadjenuo je ime Palach asteroidu koji je bio otkriven 22. avgusta 1969. Postoji više spomenika širom Evrope, uključujući memorijal ispod glečera u tunelu u Švicarskoj. Mnoge ulice u rodnoj Češkoj, ali i u gradovima Luksemburg, Krakov, Varna, kao i trg u Rimu nose ime Jana Palacha.

 

Edvin Kanka Ćudić
jul 2022.
Sarajevo