Umeće kiaiaja

P Peyn, T. Dešimaru

 

O senseiJedna, veoma važna vešina koja je deo mnogih drugih sistema, ali se veoma retko usavršava sama po sebi, je Kiai đicu (jap. Kiai jitsu), ili ,,umeće usklika". U Japanu je reč “kiai” naziv za vrisak koji se često koristi u borbi. Reč AI KI se piše istim ideogramima kao KI AI. Ki označava unutrašnju energiju, a “ai” znači ujedinjenje, ili sjedinjenje (reč “aikido” je takođe sastavljena od ovih ideograma uz dodatak reči “do” koja znači put). Zato je kiai potpuno ujedinjenje energije, puno, trenutno sabiranje svih sposobnosti nečijeg bića, u jednom činu. Samuraji su govorili: "Jedan udarac, jedan život").

Svaki čin, da bi blo pravi, mora sadržati nečije celo biće, sabrano u samom činu. To je duh kiaia, koji je zvučni izraz ovog sjedinjenja. Usklik se stvara u donjem stomaku u hari, gde je srediste životne snage - odakle iskrsava spontano, bez suzdržavanja i bilo kakve prepreke, dakle iz dubine bića i usmerava se čistim htenjem ka cilju stapajući se sa njim. Zaista kroz kiai, čovek, uskik i cilj postaju jedno; ne radi se tu o pokušaju da se veoma glasno krikne da bi se uticalo na nekog na razdaljini, već se pre, u tom transcendentnom (onostranom) trenu potpune napregnutosti, sam prostor poništava urušavajući se u jedno jedino postojanje, u postojanje kiaia.

U svojoj očaravajućoj knjizi "Tajne boračke veštine sveta" (Secret Fighting Arts of the World), Džon Gilbi (John Gilbey) opisuje svoj susret sa majstorom Kiai-đicua, čovekom koji može da zaustavi krvarenje iz nosa posebnim zvukom. Majstor je prikazao svoju veštinu na Gilbiju koji čak nije ni čuo usklik što ga je pogodio i ošamutio; Gilbi se našao u pomućenom stanju ne shvatajući u početku da je prikaz već završen.

Kiai se može upotrebiti u mnoge različite svrhe; namera sama može usmeriti sabranu energiju ka isceljenju, ili ka povredi. U nekim Đudo dođoima podučava se upotreba kiaia za osvešćivanje osoba u nesvesti, a zajedno sa uobičajenim postupcima masaže (Kyacu). Podseća me ovo na Hristovo zapovedanje Lazaru da se digne iz mrtvih, na magijsku moć reči, na učenje o mantrama (hind. mantra; mistični zvuk), na misao "Na početku beše reč", na treperenje kao suštinu stvaranja. Mogla bi se napisati knjiga samo o kiaiu.

Neki autori sa nastojali da prouče dejstvo kiaia sa stanovišta neuropsihologije. Mogućno je uočiti neuronske veze preko kojih se može uticati na srce i na druge funkcionalne organe pomoću zvuka. Nalazim da je ovo veoma zanimljivo i ne sumnjam da je to deo, ali samo deo priče. Svako novo naučno otkriće nudi objašnjenja za drevna znanja i veštine - i ako ništa drugo nije sigurno, jasno je da će nauka za dvadeset godina, počev od sada, imati različita i verovatno (nadam se) dublja objašnjenja.

Po Musašiju (Musashi), verovatno najvećem samuraju u istoriji, kiai se koristi pre zahvata da bi se sabrala snaga i zaplašio protivnik. U Gođu-rju Karateu koristi se dubok, treperav, grgutav izdah koji ima slične posledice; Brus Lijev slobodan i nadahnut kiai koji često podseća na kliktanje ptice, ili na krik leoparda, razgoni svaku sumnju kada se neposredno čuje. U Ueći-rju (Uechu-ryu), okinavskom Karateu, koristi se tihi kiai u kojem se eksplozija vazduha zaustavlja uz jedva čujno "hat" da bi se obezbedilo usredsređenje snage u samom zahvatu.

Martial arts, P. Payne

 


Moć pokliča (kiaia) ne čini jačina zvuka! Zvuk mora da krene iz hare, ne iz grla. Posmatrajte kako mačka mjauče ili kako lav riče - to je pravi kiai. Vežbajte disanje.

T. Deshimaru